Pitanje: Moj bliski član obitelji bio je dijagnosticiran celijakijom. Trebam li se testirati?
Odgovor:Najvjerojatnije ćete morati testirati, pogotovo ako imate simptome celijakije. To može biti u rasponu od probavnih problema kao što su proljev i zatvor na neurološke probleme kao što su migrene glavobolja, poremećaji kože i bol u zglobovima.
Osobe s celijakijom mogu također imati neplodnost, osteoporozu, depresiju i disfunkciju štitnjače.
U obitelji s barem jednim dijagnosticiranim celijakom, rodbina prvog stupnja – roditelji, djeca i braća i sestre – nose barem jedan od 22 šanse da također imaju stanje, dok se drugi rođaci drugog stupnja (tete, ujne, nećakinje, nećake , djed i baka, unučadi ili polusestruki roditelji imaju bar jednu šansu od jednog do 39.
Neke su studije pokazale još veće šanse: u jednoj studiji, primjerice, 12% rodbina prvog stupnja (to je svakih osam rodbina) pokazalo je karakterističnu crijevnu štetu poznatu kao atrofija, što znači da su imali celijakiju.
Nekoliko utjecajnih skupina, uključujući američku gastroenterološku udrugu i Svjetsku gastroenterološku organizaciju, pozivaju sve osobe s celijakom da budu sami testirani. Obje skupine također preporučuju testiranje za srodnike drugog stupnja; iako oni daleke rodbine ne nose visok rizik, mnoge obitelji imaju dva ili više rođaka s tim stanjem.
Međutim, dosad je došlo do sumnje da li je vrijedno gnjavaže za testiranje rodbine drugog stupnja koji nemaju simptome.
Članovi obitelji pregledani s testovima celijakije
Ako ste član obitelji nekome tko je dijagnosticiran celijakija, trebali biste biti pregledani pomoću testova celijakije. Ovi testovi krvi (pet je u punoj celijakoj ploči, iako neki liječnici ne naređuju sve pet) traže antitijela glutena koja cirkuliraju u krvotoku.
Ako imate pozitivne krvne pretrage (što znači da testovi pokazuju da vaše tijelo reagira na gluten), morat ćete proći endoskopiju, kirurški postupak koji se koristi za ispitivanje tankog crijeva. Tijekom endoskopije, liječnik će ukloniti neke male uzorke vašeg crijeva za ispitivanje pod mikroskopom. Kod ljudi s celijakijom, ti uzorci trebaju pokazati štetu uzrokovanu glutenom.
Da bi testiranje bilo točno, trebate slijediti standardnu prehranu koja sadrži gluten, što znači jesti namirnice koje sadrže pšenicu, ječam i raž. To je zato što testiranje traži reakciju vašeg tijela na te hrane; ako hrana nije prisutna u prehrani, reakcija u vašem tijelu neće biti prisutna.
Ponekad celijakija može biti nužna
Čak i ako vaš prvi test za celijakijsku bolest bude negativan, ne možete se smatrati jasnim – mogli biste ga razviti u bilo kojem trenutku. Istraživanje Centra celijakije Sveučilišta Columbia otkrilo je da više od 3% onih članova obitelji koji su u početku testirani negativno za celijakiju bili pozitivni kada su testirani drugi ili treći put.
Nije trebalo dugo: vrijeme između negativnih i pozitivnih rezultata ispitivanja kretalo se od samo šest mjeseci za neke ljude na samo tri godine i dva mjeseca za druge.
Prosječno vrijeme između negativnih i pozitivnih testova bilo je samo godinu i pol, navodi se u studiji.
Samo je jedan od ljudi koji su u početku negativno testirali, a potom pozitivno imali su proljev – ostali su ljudi zabilježili simptome, čineći ih takozvanim "tihim celijakima" ili osobe s tim stanjem koje nemaju simptome. Osim toga, nijedan od tih ljudi nije prijavio promjenu simptoma između testiranja, što znači da se ne možete oslanjati na svoje simptome da biste utvrdili da razvijaš celijakiju.
Istraživači su zaključili da jedno vrijeme testiranja u rođacima osoba s celijakijom nije dostatno i da se ponavljanje testiranja treba dogoditi čak i ako relativna osoba ne doživljava simptome.
Međutim, potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo trebaju li se članovi obitelji opetovano testirati ako ne pokazuju testirane znakove celijakije.
