Javna opcija znači da će vlada osigurati oblik zdravstvenog osiguranja koji građani mogu kupiti, platiti za zdravstvenu zaštitu. Djelovat će kao da program Medicare djeluje za starije osobe ili se sustav VA radi za veterane. Nijedna javna opcija nije uključena u zakon o reformi zdravstvene zaštite iz Zakona o prihvatljivoj skrbi (ACA) ožujka 2010., no neki stručnjaci vjeruju da će s vremenom postati dio platnog sustava.
Većina Amerikanaca ima mišljenje o tome treba li javna opcija postojati i često se ta mišljenja izrađuju bez uistinu razumijevanja kako bi javna opcija funkcionirala. Evo nekih pojašnjenja o terminologiji i konceptima.
Kako bi se pokrenula javna opcija?
Program zdravstvenog osiguranja javne opcije bi vodio vlada, ali bi se moglo provesti baš kao i privatno zdravstveno osiguranje.
- Samoodržanje: Jedna od mogućnosti je zahtijevati da javno osiguranje bude samoodrživo; to jest, plaća samo premije koje plaćaju oni koji "pripadaju" tom programu.
- Porezni subvencionirani: Druga mogućnost bi bila da premije subvencionirane od strane vlade, kroz poreze.
- Federalna ili državna administracija: Drugi je pristup da javna opcija ne bi trebala biti obrađena isključivo od savezne vlade; umjesto toga, moglo bi ih upravljati pojedinačna država, a države bi postavile vlastite zahtjeve.
Javna opcija nije bila dio reforme, za početak, ali ako privatni osiguravatelji ne uspiju zadržati cijene fer i zadržati one s već postojećim uvjetima, to bi moglo potaknuti provedbu javne opcije.
Tko bi bio uključen u javni plan zdravstvenog osiguranja?
Postoje dvije skupine koje su osporene od strane zdravstvenog osiguranja koji bi lakše ili potpuniji pristup zdravstvenom osiguranju nego što je imao prije ACA-e.
- Prvo: Ljudi koji ne mogu priuštiti skupe privatne planove osiguranja, osobito onima koji rade za poslodavce koji ne nude zdravstveno osiguranje kao korist, naći će više pristupačniju opciju s opcijom javnog plaćanja.
- Drugo: Javna opcija također bi pomogla onima s već postojećim uvjetima kupiti više povoljno osiguranje. Zakon o prihvatljivoj skrbi u 2010. godini (Obamacare) osigurao je da takva skupina nije mogla diskriminirati osiguravatelji. Javna opcija koja bi mijenjala ili zamijenila ACA trebala bi nastaviti tu zaštitu. Druga skupina – mladi, zdravi ljudi – služit će javnom opcijom, iako imaju malo problema s dobivanjem zdravstvenog osiguranja.
- Način na koji je zdravstveno osiguranje djelovalo prije ACA bilo je da nitko nije bio dužan sudjelovati; jeste li željeli imati zdravstveno osiguranje. U praksi, to znači da su ljudi koji su sudjelovali u osiguranju bili oni ljudi koji najviše koriste zdravstvene usluge
Mnogi stručnjaci i političari slažu se da li ili ne postoji javna opcija, svatko tko radi trebao bi biti potreban za kupnju pokrivenosti, bilo putem javnih ili privatno osiguranje, kako bi se kontrolirali troškovi. Kako bi svima donijeli troškove, mlađi, zdravi ljudi moraju platiti u sustav kako bi ublažili financijski napor na drugima. Prednosti mlađih, zdravih ljudi koji ne koriste veliku količinu svoje pokrivenosti bili bi da kasnije, kad postanu stariji ili ako postaju bolesniji, pokrivenost bi im bila na raspolaganju manje skupo nego što bi inače bilo drugačije.
Razmislite o javnoj opciji kao što mislite o socijalnoj sigurnosti. Plaćate kada ste mlađi, kako biste mogli ostvariti koristi kada ste stariji ili postali onesposobljeni.
Zakon o prihvatljivoj skrbi za 2010. godinu zahtijeva sudjelovanje, s kaznama za one koji to ne čine.
Profesori javne opcije zdravstveno osiguranje
Možda najvažniji "pro" je to što je vlada toliko velika, i zato što bi toliko ljudi sudjelovalo u javnoj opciji, cijena za zdravstvene potrebe smanjila bi se. To znači da bi premije bile niže od onih plaćenih privatnim zdravstvenim osiguravajućim društvima.
Zašto bi trošak bio toliko niži s javnom opcijom?
Prvo, jer je vlada neprofitna. Budući da im je cilj pokriti svoje troškove, ali ne i dobit od strane usluge, oni ne moraju graditi dobit u svoje premije.
- Drugo, jer bi administrativni troškovi bili niži. Nema troškova marketinga, manjih administrativnih troškova. Procjene za postojeće programe javnih obveznika (Medicare, Medicaid, Tricare, CHIP i VA) prosječno iznose 3% do 11%. Procjene privatnih osiguravatelja kreću se od 25% do 35%.
- Treće, jer vrlo velika osoba ima bolju mogućnost pregovaranja. Bolja moć pregovaranja smanjila bi cijene za sve aspekte zdravstvene zaštite. Nadalje, budući da bi privatni osiguravatelji bili u nadmetanju s javnom opcijom, privatni osiguravatelji morali bi također smanjiti premije i intenzivnije pregovarati.
- Tu je i pitanje porezne obveze. Javna opcija bila bi oslobođena plaćanja poreza jer, naravno, ne ostvaruje dobit. Privatni osiguravatelji postoje samo kako bi zaradili za sebe i svoje investitore. Njihova dobit bi imala porezna obveza – trošak koji bi morali podnijeti i uključiti u njihove premije.
Jedan drugi "pro" medvjed spominje; odnosno opcija javnog zdravstvenog osiguranja omogućila bi i prenosivost. To znači da bi ljudi mogli premjestiti ili mijenjati radna mjesta bez straha da će izgubiti zdravstveno osiguranje ili da se moraju prebaciti na drugi plan zdravstvene skrbi i odabrati nove pružatelje usluga. Državnom javnom opcijom, mogli bi se kretati bilo gdje u njihovoj državi. S saveznim programom, mogli bi se kretati bilo gdje u Sjedinjenim Državama. ACA omogućava prenosivost, no pojedinac se možda mora prebaciti na drugi plan ako promijeni posao ili se premjesti. S javnom opcijom ne bi bilo potrebe za promjenom na drugi plan, eliminirajući poteškoće pri odabiru novog plana.
Obveze javnog zdravstvenog osiguranja
Obveze javne opcije zdravstveno osiguranje odnose se na stručnjake uključene u zdravstvo. Međutim, ono što utječe na stručnjake na kraju utječe na utjecaj na pacijente, previše.
Privatni zdravstveni osiguravatelji se žale da je javna opcija, jer bi to koštalo mnogo manje, i zato što bi to imalo tako ogromnu pregovaračku moć, odvratilo bi ih iz posla. Ne bi se mogli priuštiti da održe razinu usluga ili zadrže plaćanje svojih investitora. Nadalje, podižu se strah da će na kraju mnogi ljudi stajati na javnoj opciji, da bi Sjedinjene Države postale jednim sustavom plaćatelja.
Pružatelji usluga također su zabrinuti zbog javne opcije. Ta ogromna pregovaračka snaga prisilila bi troškove nižih za pacijente, ali velik dio tih nižih troškova snosi pružatelj usluga. Liječnici se boje da će se oni nadoknaditi po još nižim stopama nego sada.
Konzervativne reforme zdravstvene zaštite promatraju nas da bi one manje nadoknade značile da će više liječnika i pružatelja usluga odbiti pacijente koji koriste bilo koji od javnih obveznika, uključujući Medicare, Medicaid, TriCare, VA i CHIP.
