Može li menstruacija povećati ženski HIV rizik?

rizik HIV-a, HIV-a žena, epitelnih tkiva, genitalnog trakta

  • Simptomi
  • Dijagnoza
  • Liječenje
  • Živjeti s
  • Podrška i suočavanje
  • Prevencija
  • Povezani uvjeti
  • Povijest
  • Rizik od HIV-a je znatno veći od muškaraca do žena nego od žena do muškaraca zbog velikog dijela ranjivosti vaginu, cerviks i (moguće) maternicu. Ne samo da postoji veća površina tkiva u ženskom reproduktivnom traktu (FRT) u usporedbi s penisom, promjene u biologiji često mogu učiniti sluznica koja linije FRT još osjetljivije na infekciju. Dok sluznice membrane vagine su daleko deblje od rektuma, s oko desetak slojeva epitelnih tkiva koja se preklapaju, što osigurava spremnu barijeru od infekcije, HIV i dalje može pristupiti tijelu kroz zdrave stanice. Nadalje, cerviks, koji ima tanji sluznice nego vagina, obložen je CD4 + T-stanicama, vrlo imunološkim stanicama koje preferiraju HIV. Mnoge stvari mogu poboljšati žensku ranjivost na HIV, uključujući bakterijske vaginoze (koje mogu mijenjati vaginalnu floru) i cervikalnu ektopiopiju (također poznat kao "nezreli" cerviks).

    No, sve veći broj dokaza također je pokazao da hormonalne promjene, prirodno nastale ili izazvane, igraju ključnu ulogu u povećanju potencijala žena za stjecanje HIV-a.

    Menstruacija i rizik od HIV-a

    2015. studija istraživača na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Dartmouth pokazala je da hormonalne promjene tijekom normalnog menstrualnog ciklusa pružaju HIV i druge spolno prenosive infekcije "prozor prilika" za zarazu.

    Imunološka funkcija, oba prirodna i adaptivna (dobivena nakon prethodne infekcije), poznato je da reguliraju hormoni. Tijekom menstruacije, dva hormona namijenjena optimiranju uvjeta za oplodnju i trudnoću – estradiol i progesteron – izravno utječu na epitelne stanice, fibroblaste (stanice koje se nalaze u vezivnim tkivima), i imunološke stanice koje krase FRT.

    Time se imunološki odgovor smanjuje, a rizik od stjecanja HIV-a znatno se povećava.

    Ako se potvrdi, studija može pomoći da utrti put terapijama koje mogu poboljšati antivirusnu aktivnost i / ili utjecati na seksualnu praksu (tj. Identificirati sigurnije vrijeme za seks) tijekom takozvanog "prozora prilika".

    Klimakterij i rizik HIV-a

    Obratno, još jedna studija iz 2015. godine iz Sveučilišta Pittsburgh Medical Center predložila je da promjene FRT-a mogu doprinijeti povećanom riziku od HIV-a kod žena u postmenopauzi. Poznato je da imunološki sustav nižeg genitalnog trakta brzo pada tijekom i nakon klimakterijumom, sa stanjivanjem epitelnih tkiva i značajnim smanjenjem sluznice. (Sluznica, za koju se zna da sadrži spektar antimikrobnih lijekova, potkrijepljena je sekretima gornjeg FTR-a koji pružaju nizvodnu zaštitu nižeg genitalnog trakta.)

    Istraživači su regrutirali 165 asimptomatskih žena, uključujući žene u postmenopauzi; žene u pred-menopauzi koje nisu kontracepcije; i žena na kontracepcije – i izmjerili osjetljivost na HIV usporedbom cervikovaginalnih tekućina dobivenih navodnjavanjem. Koristeći testove testiranja na HIV-u, otkrili su da žene u postmenopauzi imaju tri puta manje "prirodne" anti-HIV aktivnosti (11% vs 34%) od bilo koje druge dvije skupine.

    Dok su zaključci ograničeni projektom i veličinom studije, ukazuje na to da hormonske promjene tijekom i nakon menopauze mogu staviti starije žene na povećani rizik od HIV-a. Kao takav, veći naglasak treba staviti na sigurnije seksualno obrazovanje za starije žene, kao i osiguranje da se HIV i ostale STI projekcije ne izbjegavaju ni odgađaju.

    Hormonske kontracepcije i rizik od HIV-a

    Dokazi da hormonske kontraceptive mogu povećati rizik od HIV-a žena nije bio sukladan bilo oralnim ili injekcijskim lijekovima protiv raka. Robusna meta-analiza 12 studija – osam studija provedena u općoj populaciji i četiri među visokorizičnim ženama – pokazala je umjereno sveukupno povećanje rizika od HIV-a kod žena koje koriste dugotrajno injektiranje, depot medroksiprogesteron acetat (DPMA, aka Depo -Provera).

    Za žene u općoj populaciji rizik je bio manji.

    Analiza, koja je uključivala više od 25.000 sudionika, nije pokazala nikakve opipljive veze između oralnih kontraceptiva i HIV rizika.

    Dok se podaci smatraju nedovoljnim da bi se predložilo ukidanje korištenja DPMA, istraživači savjetuju da žene koje koriste injekcije s progestinom jedino biti obaviještene o neizvjesnosti glede DPMA i HIV rizika te da ih se potiče na korištenje kondoma i istraživanje drugih preventivnih strategija kao što su kao profilaksu HIV-a prije izlaganja (PrEP).

    Like this post? Please share to your friends: