Ako poznajete nekoga tko živi s Alzheimerovom bolesti, vaskularnom demencijom, Lewyjevom demencijom tijela ili nekom drugom vrstom demencije, znate da ti uvjeti donose mnoge izazove. Simptomi poput gubitka memorije, poteškoća u pronalaženju riječi, dezorijentacije, ponašanja i psiholoških simptoma te opće konfuzije su teški, kako za osobu koja ih doživljava, tako i za svoje voljene i skrbnike.
Međutim, pored poteškoća koje donose i ovi izazovi, oni nas također podsjećaju na nekoliko važnih istina koje često zaboravljamo u našim brzim životima. Istina je da, ako smo spremni slušati i gledati, možemo naučiti mnoge stvari od naših voljenih koji imaju demenciju i doživljavaju te poteškoće. Ovi podsjetnici od njih mogu služiti kao darovi svima nama jer pomažu obogatiti naš život.
Osjećaji su često važniji od činjenica
Da li se ikad pitate ako je to stvarno važno? Usred izazova da budete skrbnik, može se lako riješiti vremena dok nastojimo uravnotežiti različite obveze. U tim trenucima možete procijeniti vrijednost trošenja vremena s nekim tko bi mogao zaboraviti da ste tamo bili samo nekoliko trenutaka kasnije.
Istraživanja, međutim, kažu da, iako će posjetiti vašu voljenu osobu koja ima demenciju brzo zaboraviti, pozitivni osjećaji koje ste stvorili vašim posjetom ostat će duge prošlosti specifične sjećanja na to.
Osim toga, trošenje vremena sa voljenom osobom pogoduje vas, kao i njima.
Istina je da je pažnja i pažnja s osjećajima svih (demencija ili ne) važna jer će se često sjetiti kako smo ih osjećali, iznad onoga što smo rekli ili učinili. Slično onima koji žive s demencijom, to je često slučaj, bilo da je riječ o pozitivnom ili negativnom iskustvu.
Navedene informacije ili verbalna razmjena koja smo imali s njima mogu se smanjiti, ali kako smo ih često osjećali imaju trajni utjecaj.
Akcije su učinkovitije od riječi
Ponekad, komunikacija u demenciji zahtijeva više radnji i manje riječi. Na primjer, ako pokušavate pomoći netko obavljati svoje aktivnosti svakodnevnog života, kao što je četkanje zuba, možda ćete biti uspješniji ako manje govorite, ali pokazujete kako ćete četkati svoje zube. To može poslužiti kao model za vašu voljenu osobu koju treba slijediti podsjećajući joj na korake koje treba poduzeti kako bi se postigao zadatak.
Istina je da u većem dijelu života, to je ono što radimo da nosi veću težinu od onoga što kažemo. Možemo razgovarati dobro, ali dokaz je u našem djelovanju. Ako se naše riječi i djela ne uklapaju jedni s drugima, naši će postupci nadvladati naše riječi i komunicirati glasnije nego što kažemo, baš kao i za one koji žive s demencijom.
Odgovarajući tjelesni dodir je koristan
Kada se brinemo za nekoga s demencijom, važno je zapamtiti da bi mogla imati koristi od fizičkog dodirivanja koji nije povezan s pokušajem da nešto učini za nju. Drugim riječima, držite je za ruku, četkajte joj kosu ako je smiruje i dajte joj zagrljaj.
Nemojte dopustiti da sve bude oko dobivanja zadatka dovršenog.
Istina je da bi većina nas imala koristi od povećane količine odgovarajućeg fizičkog dodirivanja od drugih. To govori da smo voljeni, zbrinuti i cijenjeni od strane onih oko nas. Zagrliti ili trzaj na ramenu može dugo putovati prema prenošenju vrijednosti, poticanju nekoga ili jednostavno zasvijetliti naš dan. Prednosti ljudskog dodira ne odnose se samo na one s demencijom, već na sve nas.
Glazba je moćna
Korištenje glazbe u demenciji može imati moćne učinke. Sjećanja i nostalgija mogu brzo pritjecati na slušanje omiljene pjesme iz prošlosti.
Vaša voljena osoba može početi pjevati i sjetiti se svake riječi, čak i ako se u razgovoru bori da pronađe dovoljno riječi da se formira rečenica. Glazba može poslužiti i kao velika distrakcija, što vam omogućuje lakše pomaganje u odjeći u jutro, na primjer. Glazba također može izazvati povlaštenu osobu da se popne i početi dodirivati svoju stopu na ritam.
Istina je da glazba ima moć za mnoge od nas. Možete poslati pjesmu prijatelju da ga podsjeti na njega da razmišljate o njemu ili čujete glazbu u crkvi koja vas potiče. Možete slušati pjesmu iz godine u godinu koja vas vraća natrag u to vrijeme u vašem životu. Ljepota glazbe može nas potaknuti na ples, plač, ljubav, sumnju i vjeru, a ponekad, slušanje naših osjećaja izraženih pjesmom može započeti mjeru iscjeljivanja u nama kada je život teško. To je također osobina koju dijele s onima koji žive s dijagnozom demencije.
Živjeti u sadašnjosti
Demencija uzrokuje da se usredotočite na danas. Zbog oštećenja memorije u demenciji, vaša voljena osoba možda neće biti u stanju podsjetiti imena članova obitelji ili određenih događaja ili osoba. Oba kratkotrajna sjećanja, kao što je ono što je ono za doručak, i dugoročne sjećanja, na primjer, ime srednje škole koju je pohađao prije 50 godina postaju oštećeni demencijom.
Gledanje naprijed u budućnost je teško za one koji žive s demencijom. Stvari koje se još nisu dogodile su apstraktne prirode, pa je opći fokus ovdje i sada.
Istina je da bismo svi mudri pratiti osobu s demencijom, trošeći više vremena i energije koji žive u sadašnjosti, umjesto da se zaglavi u žaljenju ili boli prošlosti ili se brinemo o onome što će se dogoditi u budućnost. Jasno, postoje vremena kada trebamo obraditi događaje ili probleme kako bismo mogli napredovati u životu na zdrav način, a planiranje naprijed je važno. Međutim, trebali bismo zaštititi od nedostaje dar buđenja jutros i koji danas žive.
Pitanje za pomoć je mudri
Jeste li ikada čuli nekoga s demencijom da zazove pomoć? Ponekad se čini da osoba s demencijom zaglavi pozivanje drugih, no često je bolje nego gledati one kojima je potrebna pomoć i previše su ponosni ili tvrdoglavi da to zatraže.
Istina je da, iako su neovisnost i izolacija tipični u našem društvu, nisu samo oni koji se bore s gubitkom memorije koji trebaju pomoć. Svi trebamo jedno drugo i ponekad moramo naučiti tražiti pomoć. Osjećaj zajednice i timskog rada je važan, a postavljanje našeg ponosa tražeći pomoć može potaknuti međusobno povezane odnose koji su transparentni i istinski.
Zašto stres nad malim stvarima?
Ako netko s demencijom ima naporan dan i pokazuje neka izazovna ponašanja, znamo da ponekad treba malo više vremena i prostora i počnemo pustiti naša očekivanja i želju za kontrolom onoga što stvarno ne stvar. Na primjer, je li doista toliko veliko da bi prvi želi jesti desert ili da nosi čarape koje se ne podudaraju? Jednostavno nije važno, a dan će ići mnogo lakše nakon što prilagodimo našu perspektivu.
Istina je da se često uzrujavamo zbog stvari koje uopće nisu važne. Ponekad je vrlo lako izgubiti perspektivu o onome što je zapravo važno. Svi bismo dobro odradili istu strategiju o tome kako bismo dopustili da koristimo u demenciji podsjećajući se na disanje, pustiti i vratiti stvari u perspektivu.
Djeca su dobra medicina
Ako ste ikada bili u domu za njegu ili pomoćnom objektu i gledali što se događa kada mala djeca uđu u objekt, znate da je to točno. Dan se može tiho kretati naprijed i starija odrasla osoba s demencijom drijemaju se u svojoj invalidskim kolicima nakon što igra Bingo igru. Odjednom, čujete zvukove druženja s djecom obitelji koja posjećuje, a svi počinju sjediti i obratiti pažnju. Osoba koja spava budi se, a rezident koji se bori s depresijom počinje se nasmiješiti i razgovarati s dvogodišnjim djetetom koji trči po sobi.
Istraživanje o međugeneracijskim programima pokazuje da djeca i starija odrasla osoba mogu imati koristi od tih interakcija. Odnosi koji se razvijaju generacijama mogu povećati kognitivnu aktivnost i poboljšati kvalitetu života za djecu i starije osobe.
Istina je da smo ponekad previše zauzeti da obratimo pozornost na djecu oko nas. Dok će učitelji i roditelji pojasniti da sunce i ruže nisu svi kada su djeca okolo, također će nam reći da provodenje vremena s djecom obogaćuje njihove živote. Nemojmo čekati da imamo demenciju da primijetimo radost djece.
Ta bolest nije osoba
Jedna stvar koju ljudi koji žive s demencijom žele da se sjećamo o njima jest da njihova bolest nije njihov identitet. Ovo se prenosi posebno u našem jeziku – na način na koji razgovaramo i pišemo. Zagovornici demencije često su nas podsjećali da, umjesto da upotrijebimo pojam "dementizirani pacijent", umjesto toga možemo upotrijebiti riječi "osoba koja živi s demencijom" kako bi prenijela činjenicu da je osoba primarna, a ne dijagnoza demencije. To može smanjiti stigmu vezanu uz bolest.
Istina je da trebamo znati i zapamtiti da nema beznačajnih ljudi, a dijagnoza, bolest ili invalidnost ne smanjuju vrijednost osobe. Neka se uhvatimo kad sljedeći put identificirate nekoga po njihovoj dijagnozi (poput "pacijenta raka") i podsjećamo da su oni, prije svega, pojedinac s jedinstvenom vrijednošću. Oni oko nas nisu "manji" nego samo zato što su različiti, rođeni su s invalidnošću ili su s dijagnozom bolesti. Zapravo, poput osobe koja živi s demencijom, možda će nam moći podučiti nekoliko istina koje će promijeniti našu perspektivu i obogatiti naše živote.
Riječ od Verywell
Usred mnogih izazova s kojima se suočavaju oni koji žive s demencijom, oni nam nude čudesne podsjetnike istina da smo mi koji bez demencije često zaboraviti.
